Dr Petar Strugar preminuo je 19. aprila u Beogradu. Rođen je u Rvašima 24.1.1932. godine kao treće od osmoro djece Vasa Perova, časne i ugledne porodice Strugar. Perovo djetinjstvo je bilo izuzetno teško. Sa starijim bratom pomagao je ocu kako bi prehranili porodicu. Kada su došla ratna vremena okupator im je zapalio kuću i skromni imetak. Po završetku rata i školovanja u specifičnim okolnostima dobio je potvrdu da je završio osnovnu školu. Upisuje gimnaziju na Cetinju sa generacijom od koje je bio dvije godine stariji. Kao đak generacije odlazi u Beograd na studije, bez kofera i bilo kakvih sredstava. Prvih dana je spavao u parku kod Vukovog spomenika dok nije dobio smještaj u studentskom domu. Upisuje novootvoreni Odsjek tehničke fizike, formiran za obrazovanje inženjera-fizičara za nuklearne nauke i tehnologije.
Diplomirao je 1958. godine kao prvi diplomirani inženjer tehničke fizike u istoriji odsjeka.
Godinu dana je radio u Vojno-tehničkom institutu, da bi se zatim 1960. godine zaposlio u Institutu za nuklearne nauke u Vinči. Magistrirao je 1965. godine, a potom doktorirao 1969. godine na temu „Maksimum neutronskog fluksa kod termalnih reaktora”.
Dr Dragan Antić, koji je kod njega počeo kao pripravnik u Vinči, kaže: „Petar je radio u Institutu (tada je već dobio ime Institut za nuklearne nauke „Boris Kidrič”) na nuklearnom reaktoru RA. Posle reorganizacije Laboratorije za reaktorsku fiziku radio je u grupi iz koje će nastati Laboratorija za fiziku i dinamiku reaktora. Iz ove laboratorije će se sa razvojem računarske tehnike izdvojiti Računski centar, a od Laboratorije za statističku fiziku i Reaktora RB će nastati Laboratorija za nuklearnu energetiku i tehničku fiziku NET”.
Prvi rukovodilac ove laboratorije bio je dr Petar Strugar. U ovoj laboratoriji Petar će provesti svoje najplodnije istraživačke godine. Krajem sedamdesetih godina ova mala laboratorija će (tzv. „Perina laboratorija” toga vremena) okupiti mlađu generaciju svršenih studenata Tehničke fizike i pod rukovodstvom dr Petra Strugara baviti se problemima fizike nuklearnih reaktora, eksperimentalne reaktorske i neutronske fizike, proračunima nuklearnih reaktora i sigurnosnim analizama.
Bio je rukovodilac višegodišnjeg projekta „Nuklearna energetika”. Bio je jedan od najviše angažovanih saradnika Instituta na eksperimentima u oblasti reaktorske fizike (na oba reaktora u Institutu) i na sigurnosnim analizama i eksperimentima iz oblasti zaštite od nuklearnog zračenja. Tokom perioda planiranja i izgradnje nuklearne elektrane „Krško”, Institut u Vinči nije bio mnogo zastupljen, već je postojala samo djelimična saradnja i saradnja sa Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA) iz Beča. Iz te saradnje proizilazi njegov odlazak u Beč. Dobija državno odlikovanje Orden rada sa zlatnim vijencem ukazom predsjedništva SFRJ, za naročite zasluge i postignute uspjehe u radu od značaja za napredak zemlje.
O njegovom radu u Agenciji u Beču njegov kolega Sulejman Krpo iz Sarajeva kaže: „Petar Strugar je radio kao safeguards inspektor kod IAEA (International Atomic Energy Agency) od kraja 1984. do početka 1992. godine. Posao mu je bio da kotroliše da li se nuklearna postrojenja i nuklearni materijal u njima koriste onako kako to njihove zemlje deklarišu. To je uključivalo putovanja po cijelom svijetu, posebno u zemlje Dalekog istoka, uključujući Australiju, Filipine, Indiju, Pakistan, Tajland, Hong Kong.
Prilikom jednog od takvih putovanja, u Indiji, Petar je pružio prvu pomoć i spasio život kolegi Englezu koji je imao tešku saobraćajnu nesreću, za šta je poslije dobio plaketu. Zanimljivo je možda i to da je Petar na putu za Sjevernu Koreju (DPRK) sletio u Peking 4. juna 1989. godine i vjerovatno bio jedan od rijetkih Jugoslovena (i stranaca) koji su tu bili na dan Tiananmen masakra”.
Dr Strugar je penzionisan 1992. godine.
Govoriti i pisati o dr Petru Strugaru znači birati riječi kao što ih je birao on. To je čovjek koji je više znao nego što je govorio, više volio nego što je pokazivao, više nudio i davao nego što je tražio i dobijao. Jednom riječju, u ličnosti Petra Strugara sjedinili su se rad i um, ponos i plemenitost, ljudska toplina i milost.
Kada bi u krupnim potezima povukli liniju njegovog života i rada, onda s pravom možemo konstatovati da sa životne scene odlazi veliki čovjek i veliki intelektualac. To je veliki gubitak za njegovu porodicu i sve nas.
Prof. dr Rajko
Šofranac

---